Republic of Cork
srijeda , 15.01.2014.Covjece, zaboravih lozinku. Uspavali su me praznici i to jos oni ljetni tako da sam ostavila blogiranje po strani, al kako kazu da je svako zlo za neko dobro pa mi je i ova blog apstinencija donekle dobro dosla, ako nista bar da se maknem iz kuce.
Ako se dobro sjecam, zadnji post san pisala iz svog stana u Dublinu, novost je da nisam vise tamo. Preselih se malo juznije, u Cork inace drugi po velicini u Irish Republici. Razlozi: br. 1 Viking dobija dobru ponudu za posa, br. 2 ubila nas monotonija. Nakon 3 godine na jednom te istom mistu (racunaj sto metara livo, sto metara desno od Temple bara), i vjecitog meteza, zavijanja hitne, pandurije i ponocnih rigatora u portunu bilo je vrieme da napustim Dirty Old Town. Bilo je lijepo, I'll cherish the memories 'till the rest of my life, ali trebala mi je promjena.
Sad, Cork ko Cork, nije neka famozna destinacija, prvih tjedan dana se gubis po gradu i sve je novo, iducih pet miseci neznas kud ces sa sobom od dosade, ali moram reci da mi to nekako trenutno pase. Na srecu zamijenili smo centar grada periferijom tako da me ujutro bude pticice i miris zime umjesto pijanih tinejdera na putu doma. Neki dan otvorih vrata da zapalin svoj ritualni ranojutarnji duvan, kad fuckin' zeko stoji prid vratima. Ispred kuce mi je park di se cili wildlife uzgojia, zekonje, lije, labudovi i ostalih sto vrsta peradi.
Posli parka je odma more, i setnica uz more koja vodi do Blackrock dvorca, lijepa ruta za nadobudne trkace. Evo par slicica iz kvarta:
Setnica i dvorceko sto su ga Corkozani trazili od kraljice Elizabete u 16tom stoljecu da ih brani od gusara.href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0099.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank">
Imprivizirani nogometni stadion. Prvi dan kad smo se doselili kupili smo loptu i trckarali ovuda ko mulci.href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0129.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank">
Ima mora nema plaze :(href="http://propuhuglavi.blog.hr/slike/originals/dsc_0145.jpg" rel="gallery[1389872019]" target="_blank">
Sto se posla tice radim jos uvik istu stvar u istoj firmi samo malo juznije, al kako je svugdi sto juznije to tuznije, tako i ovde, posla ima manje tako da radim pola radnog vrimena za promjenu. Cudno nesto, dok nismo bili u Uniji ja sam radila puno radno vrime, sad smo u Uniji i nema restrikcija, a ja radim na pola. Valjda san se rodila naobratna. Buniti se necu, sad napokon imam malo vrimena za stati i uzivati.
Zbog udaljenosti posla sam morala investirati u prijevozno sredstvo. Ideja je bila nabavit biciklu al me zabrana bicikliranja u tunelu primorala da nabavim Punta. Isplatilo se. Kad san ga kupila pokaziva je kilometrazu od 82000, sad je posli pet miseci na skoro 87, i to ne radi posla do kojeg ima pet minuti voznje, nego zbog roadtripova svakog slobodnog vikenda. Obisli smo cili jug, jugoistok i jugozapad irske i ring of Kerry. Nesto predivno. Nagnalo me da na ovo sivilo od bloga dodam koju slicicu.
Anyway, napustam vas za danas. Vidimo se.
komentiraj (4) * ispiši * #
